Prijeđi na sadržaj

Grigor Vitez

Izvor: Wikipedija
Ovo je glavno značenje pojma Grigor Vitez. Za nagradu nazvanu po ovom književniku pogledajte Grigor Vitez (nagrada).
Grigor Vitez
Puno imeGrigorije Vitez
Rođenje15. veljače 1911., Kosovac
Smrt23. studenoga 1966., Zagreb
Zanimanjepjesnik
Temedječje pjesništvo
SuprugaElizabeta Perlik
DjecaOlga Vitez Babić
Portal o životopisima

Grigor Vitez, pravim imenom Grigorije Vitez (Kosovac kraj Okučana, 15. veljače 1911.Zagreb, 23. studenoga 1966.), bio je hrvatski pjesnik, dječji pisac i prevoditelj.[1][2][3][4]

Smatra se začetnikom moderne hrvatske književnosti za djecu.[5] Autor je brojnih pjesama i priča namijenjenima djeci, te je autor i mnogobrojnih članaka u časopisima. Djeca se kroz svoje školovanje mogu susresti s djelima Grigora Viteza jer se ona često nalaze u školskim čitankama.[6][7] Grigor Vitez dobitnik je Zlatne ptice, posebnog priznanja za vrhunska dostignuća u književnosti za djecu.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Podrijetlo

[uredi | uredi kôd]

Grigor Vitez rodio se 15. veljače 1911. godine pod imenom Grigorije u srpskoj obitelji, kao dijete Ane i Teodora Viteza.[8] O svojem je obiteljskom podrijetlu pisao u knjizi Ahmeta Hromadžića "Dječji pisci o sebi". Majka Grigora Viteza prezivala se Milosavljević, a njezini su preci došli u Slavoniju iz Bosne krajem 17. stoljeća. S očeve strane preci su došli iz sjeverne Dalmacije, iz Ravnih kotara ili Bukovice, a nosili su prezime Alavanja.[9] Jedan od Alavanja koji je došao u okučanski kraj od Marije Terezije dobio je počasni naslov viteza, i to je kasnije uzeto kao prezime.[10]

Djetinjstvo, obrazovanje i posao učitelja

[uredi | uredi kôd]

Odrastao je u tipičnom slavonskom multietničkom selu. Njegova obitelj bila je mnogočlana i bavili su se zemljoradnjom. Imao je dva starija brata (Joco i Savo) i jednog mlađeg (Pero). Bez oca je ostao kao predškolarac, pred početak Prvog svjetskog rata. Osnovnu školu završio je u Okučanima, a gimnaziju u Novoj Gradiški. Prve dvije pjesme napisao je kao maturant. Krajem 1920-ih godina upisao je učiteljsku školu u Pakracu, nakon koje je stekao zvanje učitelja. Prvo radno mjesto kao učitelj imao je u selu Slobodna Vlast pokraj Đakova, nakon čega dobiva premještaj u Voćin, gdje upoznaje svoju suprugu Elizabetu Perlik, te se tu i vjenčavaju.[10]

Drugi svjetski rat i razdoblje do smrti

[uredi | uredi kôd]

Početkom Drugog svjetskog rata, dobiva premještaj u Gornji Vakuf, a nakon toga u Golince pokraj Donjeg Miholjca. Nedugo zatim, pridružuje se partizanima, kojima je vodio učiteljske tečajeve, kako bi bili educirani nakon rata predavati u školama. Poslije rata radio je u Ministarstvu prosvjete u Zagrebu, te kao urednik u izdavačkoj kući Mladost. Godine 1957. pokreće biblioteku izdanja za djecu imena Vjeverica, u okviru koje je objavljeno oko 300 knjiga.[11] Tijekom 1950-ih godina bio je tajnik Društva književnika Hrvatske. Zdravstveno stanje mu se naglo pogoršalo 1960-ih i kralježnica mu je bila nepovratno oštećena. Stvarao je prikovan za krevet. Umro je 23. studenoga 1966. godine, a pokopan je u rodnom Kosovcu.[10]

Stvaralaštvo

[uredi | uredi kôd]

Pisao je poeziju za djecu i odrasle (Sto vukova, Kad bi drveće hodalo, Gdje priče rastu, Kako živi Antuntun), a prevodio je s ruskog, francuskog i slovenskog jezika. Njegovom poezijom dominiraju jednostavne i neposredne lirske slike u tradiciji poetskog izraza Dobriše Cesarića. Stihovi skladni i muzikalni, a svojim je pjesmama zbog aktualnosti i duhovitih poanti osvojio široki krug čitatelja. Objavio je nekoliko poetskih zbirki među kojima se ističu: Pjesme, Naoružane ruže, Povjerenje života i Kao lišće i trava. Njegove pjesme prevođene su na gotovo sve europske jezike.[5]

Neke od njegovih knjiga ilustrirao je poznati hrvatski ilustrator Ivan Antolčić.

Postoji Nagrada "Grigor Vitez" koja se od 1967. godine dodjeljuje piscu i ilustratoru najbolje knjige za djecu u godišnjoj produkciji.[12]

Djela

[uredi | uredi kôd]

Nepotpun popis:

  • San boraca u zoru, Nakl. Navod Hrvatske, Zagreb, 1948.
  • Pjesme, Zora Državno izdavačko poduzeće Hrvatske, Zagreb, 1950.
  • Naoružane ruže, Kultura, Zagreb, 1955.
  • Vesele zamke, Mladost, Zagreb, 1955.
  • Prepelica, Prosvjeta, Zagreb, 1956.
  • Lirika o Slavoniji, urednik, Slavonija danas, Osijek, 1956.
  • Povjerenje životu, Narodna prosvjeta, Sarajevo, 1957.
  • Sto vukova, i druge pjesme za djecu, "Svjetlost", Sarajevo, 1957. (1987.; 1990.)
  • Perzijske bajke, Mladost, Zagreb, 1958.
  • Kad bi drveće hodalo, Mladost, Zagreb, 1959. (1990.; Mozaik knjiga, 2015.)
  • Kao lišće i trava: pjesme, Matica hrvatska, Zagreb, 1960.
  • Maksimir, Mladost, Zagreb, 1960.
  • Iza brda plava: izbor pjesama za djecu, Matica hrvatska, Zagreb, 1961.
  • Hvatajte lopova, "Svjetlost", Sarajevo, 1964.
  • Gdje priče rastu, Mladost, Zagreb, 1965. (1978.)
  • Zekina kuća, Mladost, Zagreb, 1965.
  • Nevidljive ptice, Mozaik knjiga, 2002.

Zanimljivosti

[uredi | uredi kôd]
  • Grigor Vitez napisao je pjesmu "Kako živi Antuntun" prema stvarnoj osobi Antunu Tunu, koji je živio u Donjoj Kovačici kraj Bjelovara. On je izvrijeđao Grigora Viteza kada je on sakupljao "obaveze" (žito iz seljačkih zaliha) u ime Komunističke partije nakon Drugog svjetskog rata, a Grigor Vitez mu je zauzvrat napisao i posvetio pjesmu.[13]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Vitez, Grigor - Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 4. srpnja 2017.
  2. Vitez, Grigor - Proleksis enciklopedija. Pristupljeno 4. srpnja 2017.
  3. Vitez, Grigor - enciklopedija.lzmk.hr - Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 4. srpnja 2017.
  4. Grigor Vitez biografija - Biografija.com. Pristupljeno 4. srpnja 2017.
  5. a b Hrvatska enciklopedija: Vitez, Grigor, preuzeto 22. rujna 2013.
  6. Grigor Vitez biografija - Lektire.hr. Pristupljeno 10. srpnja 2016.
  7. Grigor Vitez: Gdje priče rastu. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. svibnja 2016. Pristupljeno 10. srpnja 2016.
  8. Brešić, Vinko, Autobiografije hrvatskih pisaca, AGM, Zagreb, 1997., ISBN 953-174-038-0, str. 1007.
  9. ImeHrvatsko.net: Prezime Alavanja, pristupljeno 1. rujna 2016.
  10. a b c Rašeljka Zemunović, Telegram.hr: Nagovorili smo kćer Grigora Viteza da prvi put u životu javno ispriča intimnu priču o svom velikom tati, pristupljeno 25. srpnja 2016.
  11. Radošević, Vesna. 31. listopada 2016. Povijest Vjeverice. Libri et liberi : časopis za istraživanje dječje književnosti i kulture. 5 (1): 95–116. doi:10.21066/carcl.libri.2016-05(01).0005. ISSN 1848-3488
  12. Moderna vremena Grigor Vitez Kad bi drveće hodalo Nakladnik: Mozaik knjiga 06/2015., (pristupljeno 25. veljače 2018.)
  13. Antun Tun bio je stvarna osoba, a Grigor Vitez mu je pjesmu posvetio iz osvete! Jutarnji list Preuzeto 15. srpnja 2024.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti

[uredi | uredi kôd]
Wikicitati imaju zbirke citata o temi Grigor Vitez

Mrežna mjesta

[uredi | uredi kôd]